Ivana Bodrožić
Lijepo sam mu govorila da me ne smije ostaviti, da ne smije umrijeti prije mene jer ću otići za njim. I što on napravi? Umre. Zagleda se u to drago lice. Dugo je razmišljala koju sliku da stavi na spomenik, a ionako nije bitno. Ona napamet zna svaku crtu tog lica, svaku šaru u očima, svaku boru i sjedinu.
Zatvori album s fotografijama, pogrebno će ionako od nje prvo tražiti novce, kao što ih je tražio i velečasni, ne pitajući je iskreno ni kako se osjeća, a ona ih nekako mora stvoriti. Nakon što je otišao, sve kao da je pošlo za njim.
Marija je zalijepila oglas na stup: Tražim bilo kakav posao, samohrana majka, trgovac, pedeset i šest godina, pomoć u kući, njega starijih, peglanje (može i za stanovanje), a ispod je debelim markerom ispisala broj mobitela.