Korana Serdarević

Među šezdesetero putnika toga jutra u tramvaju na liniji 13 većina su bile žene. Gotovo svaka od njih imala je ime i prezime, imala je prošlost, neke od njih imale su i budućnost. One koje su izgubile budućnost, život, nisu pritom izgubile svoje ime i priču. Osim jedne. Na dnu popisa unesrećenih u dnevnim novinama nazvali su je „tijelo neidentificirane ženske osobe“. No ona je, sasvim sigurno, uz tijelo imala i život, a svaki je život zbroj priča. Njezin je život beskonačno bogatstvo priča!, misli pisac pa pretražuje snimke i dugo gleda lice neke jednako nepoznate žene. Trenutak zaustavljen u vremenu, na fotografiji, sačuvano od zaborava. Naizgled ravnodušno, bezizražajno lice. Pisac otvara dokument i piše: bila je sasvim mirna kad je fotograf zamolio da sjedne pred kameru i ispravi leđa. Fotografija je crno-bijela, ali je jasno da su oči puno svjetlije od kose. Fotograf, visok gospodin u pedesetima s dugačkom bradom, jamačno je pomislio: kako su blijedoplave oči ove djevojke, gotovo da joj se stapaju s bjeloočnicom! A kosa bakrena, gusta; divljina uhvaćena u nisku punđu na potiljku. Danas se fotografira za vlastiti osamnaesti rođendan, punoljetna je, uskoro putuje na studij, i majka je rekla: budi uredna i nemoj izvoditi gluposti. Usne su joj tanke, ali ispupčene, pa djeluju drsko. Kad je fotografiranje završilo, djevojka je prišla gospodinu i tražila da joj u detalje objasni kako se razvija i obrađuje fotografija. Potom je inzistirala da ona njega barem jednom fotografira i sama dođe u laboratorij obraditi sliku. Otac se smijuljio kćerinoj znatiželji. Majci je bilo strahovito neugodno i odvukla ju je iz studija dugo se ispričavajući. Nos je djevojka imala duguljast, ali pravilan, i sitne uši bez naušnica. U svojoj šesnaestoj, dvije godine prije nastanka fotografije, prvi je put poljubila drugu djevojku. Mladići je nisu zanimali. Svoju je čežnju nosila s neobičnim prkosom, sigurna da će je ispuniti nauštrb majke, oca, maloga grada koji misli da mu pripada, prijatelja pred kojima šuti. Djevojka se zvala Eva Podhorska, tipka pisac i zadovoljno otpuhuje dim cigarete. Dobro došla u jedan od svojih života ženske osobe, Eva, glavom i prgavom bradom, uzvikne praznoj sobi.

30. listopada Eva je zatvorila svoj kofer, zagrlila je sestru i majku, a otac ju je odvezao na željezničku stanicu. Padala je sitna kiša i ljudi su pod kišobranima dočekivali članove obitelji. Samo je Eva odlazila. Otac joj je rekao da se čuva, da mu je žao što na praznik neće biti kod kuće, ali razumije ako su takve studijske obveze. Poljubio joj je oba obraza, ona ga je stisnula čvrsto oko vrata i rekla mu da ga voli. To je bila istina i oštro ju je zaboljela. Ušla je u vlak i sjela na svoje mjesto te mahala ocu koji je u prozorskom okviru postao mala mrlja, a onda više ništa. Na prvoj sljedećoj stanici izašla je, otišla na suprotni peron i pričekala vezu za Zagreb. Nije se bojala. Bila je uzbuđena i odlučna. Dok su prolazili pored njezina rodnoga grada, čitala je knjigu i nije niti jednom podigla pogled.

Te je noći prespavala kod Ane, par godine starije prijateljice koja je u Zagrebu studirala jugoslavistiku. Bila je zanesena politikom na mladenački, opor način prepun vrućih stavova i Eva ju je obožavala toliko da je nikada nije spomenula ni roditeljima ni prijateljima. Do tri u noći pričale su o knjigama i ljudima, a onda su legle jedna pored druge, stiješnjene u iznajmljenoj sobici blizu mirogojskog groblja. Na klupici ispod njihova prozora, stisnut u vlastito perje, spavao je debeli, sivi golub.

Prije nego što je požurila da uhvati tramvaj u 8 i 30, koji će je odvesti na Zvijezdu, pa će ponovo krenuti na kolodvor, a onda u Beč gdje je čeka Sanja, kratkokosa, divna, nježna Sanja s kojom je dijelila snove i iluzije, Eva je promatrala jutarnju gužvu na Mirogoju. Nije razumjela posjećivanje mrtvih, odbijali su je plastični lampioni i smrdljive krizanteme. Kakvo razmetanje društveno prihvaćene tuge, pomislila je i zakoračila u trinaesticu. Kad su zašli u prvu okuku, čula je čudan zvuk tračnica. U retrovizoru, točno u 8 sati i 38 minuta, susrela se s preplašenim očima vozača.