Marija Rakić Mimica Aviva 1. ˗ Misliš da će me ubrzo prebaciti tamo? ˗ pitala me sinoć Ana, djevojka koja spava u krevetu do mog. Bila je u trećem tromjesečju trudnoće, sad se već sporije i kretala, trpjela velike bolove u leđima, svakodnevne kontrakcije čega se najviše bojala. Povraćala je često iako je bila u visokoj trudnoći. ˗ Mogli bi i ranije, da ˗ odgovorila sam iako mi se nije dalo s njom razgovarati niti pomagati joj u prilagodbi na skori dolazak djeteta. Neka joj pomogne netko drugi. ˗ Jedva čekam otić odavde ˗ zamahnula je dugom ravnom kosom i okrenula se u krevetu. Čekala je kad će je prebaciti na odjel za trudnice i dojilje, brojila dane kad će otići iz naše zajedničke sobe, radovala se tome kao da odlazi na slobodu. ˗ Noćas si vikala u snu ˗ nastavila je iako nisam ništa rekla. ˗ Stvarno? Šta sam govorila? ˗ shvatila sam da ću morati prihvatiti razgovor ˗ Ma govorila si da je sad sve gotovo, ostalo nisam razumjela, ali bila si jako uplašena. – Ne sjećam se šta sam sanjala. – Nešto burno ˗ njezina mladenačka nemarnost jako me živcirala, htjela sam da prestane što prije. Ana iščekuje sa svojim dečkom rođenje djeteta. On je posjećuje često, planiraju zajednički život, isplanirali su cijelu zajedničku budućnost i sasvim drukčiji život nakon njenog odsluženja kazne. Ja vjerojatno nikad neću biti majka. |
Marija Rakić Mimica rođena je 1982. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Dobitnica je dvije književne nagrade za svoje kratke priče: Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina za 2015. i Brod knjižara Brod kulture 2016. Prozu je dosad objavljivala u svim važnijim književnim časopisima. Objavila je zbirku kratkih priča Ples u dvorištu (Jesenski i Turk, 2018.). Zaposlena je u Splitu kao profesorica hrvatskog jezika u srednjoj školi. Aviva je pseudonimautorice fragmenta iz Kaznionice u Požegi. |