Jasna Jasna Žmak

Duncan i I.

 
1.
 Sjedila sam bezvoljna i zamišljena u kutu garniture u dnevnom boravku i razmišljala o ničemu, a zapravo o svačemu što mi se dogodilo tog dana. Razmišljala sam o tome kako je bezveze što smo se posvađale, jer dan je bio savršen za neke druge priče, neke koje ne uključuju svađe. Dan je bio savršen za neku prirodu u kojoj ptičice cvrkuću, vjeverice skaču, žabe krekeću, a puhovi pušu. Dan je bio savršen za to da odemo na neko jezero (more nam je trenutno previše daleko), bacimo udicu u njegovu bonacu, pričamo pogledima (to najviše volimo) i čekamo da naš pas skoči i spasi nas od ribe koju pokušavamo uloviti (iako ni ti ni ja zapravo ne pecamo). Da, ovo je mogao biti dan prepun mira, ljubavi, života i radosti u beskonačnom radijusu naše svijesti. Ti i ja i jedna neuhvaćena ribetina.

Ali umjesto toga, ovo je ispao jedan prilično bezvezan dan, jedan od onih u kojima se stignemo posvađati i prije nego se stignemo probuditi, jedan od onih u kojima se pitam da li ljubav zbilja traje samo tri godine (iako naša traje već nešto duže).

Ljubav traje tri godine, to je ono što si mi rekla prije nego si ljuta izašla iz stana, to je ono što si mi predbacila. Ljubav traje tri godine, to svi znamo, samo kod tebe nema nikakve drame, samo je kod tebe ljubav postojana kao trovremenski taft, pa dodala, samo kod tebe i Pintarića.

Nasmijalo me to s trovremenskim taftom, nasmijalo me toliko da sam ostatak rečenice u trenu zaboravila. Moram to zapamtiti da iskoristim u nekoj priči, rekla sam samoj sebi, ali prije nego što sam tebi stigla išta reći, išta odgovoriti, ili te barem pitati da ponoviš ono što si rekla prije tog trovremenskog tafta, ti si već nestala. Naljutila si se zato što sam napisala još jednu priču koja je sretna, još jednu priču u kojoj nema nikakvih problema. Naljutila si se zato što sam napisala ovu priču.
Jasna Jasna Žmak radi kao dramaturginja, spisateljica i scenaristica. Objavila je dva teksta za izvedbu, jednu proznu knjigu (Moja ti, 2015., Profil) i niz kratkih priča. Od 2012. godine radi kao umjetnička asistentica na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Surađuje s feminističkim portalima VoxFeminae, MUF i Libela. Neke njene priče nalaze se na: mojati.tumblr.com i cudnamjesta.tumblr.com.

Duncan i I. su pseudonimi autorica fragmenata iz Kaznionice u Požegi.