| Jasna Jasna Žmak Duncan i I. 2. Ali ja ovu priču još nisam napisala, ovu priču tek pišem, tek sam je počela pisati. Tako da si se zapravo naljutila unaprijed, naljutila se zbog nečega što još niti ne postoji (često se ljutiš zbog takvih stvari). Ali iako je nisam još ni dovršila, iako je, dakle, nisi ni mogla pročitati, bila su ti dovoljna dva, tri prva retka da shvatiš da je i ova priča ista kao i one koje sam prije napisala, da shvatiš da i dalje ne mogu izaći iz tog svog pink balona, za promjenu napisati neku tešku, ružnu, groznu priču, neku u kojoj ćemo se posvađati, neku u kojoj se nećemo pomiriti. Zato si se naljutila i izašla iz stana, a mene ostavila da tako bezvoljna sjedim i razmišljam o tebi, o nama, o našim svađama. S našim svađama dugo sam imala problema i da se mene pitalo, nikada ih ne bi ni bilo. Dugo sam ih izbjegavala, pravila se da ih ne vidim, skrivala se od njih. Svađe su za mene bile znak da nešto s nama nije u redu, znak da ćemo možda jednom prekinuti, da će naša ljubav možda trajati više od tri godine, ali da će jednom ipak prestati.Naše su svađe za mene bile kao ribe koje pokušavam upecati, ali ih zapravo ne želim uloviti. Vidjela bih ih, tamo negdje ispod površine, mutne, ali prisutne. Vidjela bih kako plivaju i razmišljala što da radim s njima. Plovak bi onda počeo lagano trzati, ja bih primila štap u ruke, a on bi se počeo savijati, kao da je od gume. To bi bio znak da je riba (svađa) stvarno velika, i to bi me uplašilo, to bi me uplašilo toliko da bih se brže bolje počela praviti da ipak ništa ne vidim, praviti se da nema ni ribe ni svađe ni problema. Ostavila bih štap sa strane i nastavila gledati našeg psa kako gleda u jezero u kojem plivaju naše svađe. Ali tako velika riba tvom oku nikada ne bi mogla promaći. I dok bi se naša svađa počela otimati, trzati i skakati, i dok bih se ja i dalje pravila da je ne vidim, ti bi ustala i prišla mi, uzela štap u ruke, i pokazala mi kako da je zajedno izvadimo, izbacimo na sunce. Ti si s našim ribama uvijek bila uporna, ti ih nikad nisi ignorirala. |
| Jasna Jasna Žmak radi kao dramaturginja, spisateljica i scenaristica. Objavila je dva teksta za izvedbu, jednu proznu knjigu (Moja ti, 2015., Profil) i niz kratkih priča. Od 2012. godine radi kao umjetnička asistentica na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Surađuje s feminističkim portalima VoxFeminae, MUF i Libela. Neke njene priče nalaze se na: mojati.tumblr.com i cudnamjesta.tumblr.com. Duncan i I. su pseudonimi autorica fragmenata iz Kaznionice u Požegi. |